Ukratko o knjizi:
Od početka, pa do kraja, ovdje teče samo jedna misao, sačuvati stari kraj od zaborava…Kažu da u životu, SVE može da se mijenja osim mjesta rođenja, a mjesto rođenja nije samo geografska odrednica… ONO je naš korjen, naš izvor … Možemo otići bilo kamo, lutati svijetom i nikad se više ne vratiti, ali uvijek će samo jedno mjesto biti naš izvor iz kojeg smo potekli!Nas rođene u Lici, oblikovalo je ono naše ličko nebo, one zvijede, oni vjetrovi što su „zviždali i čarlijali“, sve one planine, brda i doline, svaki onaj kamen iz ličkog krša, dio je naše duše.Oblikovala nas je očevina, djedovina, sve one prepoznatljive mane i vrline, ono po čemu se prepoznajemo u očima drugih.Dakle, za temom knjige nije trebalo tragati, ona se sama nametnula.
Naslovna strana knjige simbolično priča:
Prvi simbol je tradicionala lička kuća – dom, djedovina –kućni prag
Napuštanje rodnog praga pravi veliku pukotinu u čovjekovoj duši. Vjerovatno se mnogi nikada ne pomire sa odlaskom i ma koliko neke nove kuće bile sjajne i blještave, ništa ne može zamjeniti onu rodnu, jer nema na njima onih vrata koja vode u duboke tople kutke. I kad je najteže pomisliš na njega, kao dijete na majčino krilo. Biti na kućnom pragu, to nema cijenu!
Drugi simbol – Majka, ONA koja uvijek dočekuje i ispraća…Majka je dom, ognjište i utočište…Majka je svetinja i ikona!
Naše majke, naše mučenice prerano ostarele. Naše herioine bez ordenja.Crna marama ili kako naše žene kažu rubac, nije bio odjevni predmet, on je bio pokrivač bola, stanje duše i srca.
Treći simbol je sam naziv knjige „Neprebol“, a on nije slučajan – u ovu riječ svi stanemo… Prošle su mnoge godine i većina nas je ostala gladna rodnog neba.
Ova knjiga je spomen i dar rodnom kraju i svim našim besmrtnim zemljacima! Da imam neku moć, makar i na kratko, učinila bih sve da naša bol nikada ne postane neprebol. A Bogu sam zahvalna na “Neprebol” stranicama, na tragu za kojeg vjerujem da će trajati.
Autor knjige : Slavica Srdić 063/302-303
